17Jan
2018
0

Wonder; Čudo

“Čudo”, filmsko ostvarenje iz 2017. godine, u režiji Stivena Čboskia, dirljiva je priča o različitosti, školskom nasilju i netoleranciji drugačijih.

U gotovo praznoj bioskopskoj sali u kojoj sam boravila gledajući ovaj film, osetila sam potrebu da njegovu važnost i pouku proizašlu iz snažnih utisaka nakon gledanja podelim sa svima.

Film govori o desetogodišnjem dečaku koji, zbog genetskih poremećaja, ima unakaženo lice i koji nakon 28 operacija, zbog odluke svojih roditelja (naročito majke, koju glumi fantastična Džulija Roberts) prvi put kreće u školu u petom razredu. I sam preplašen kako će ga vršnjaci prihvatiti, dečak se suočava sa različitim vidovima zgražavanja, ismevanja i odbijanja u društvu.

U najtežim momentima, kod svakog člana porodice Pulman isplivava različita snaga koju članovi porodice i sam Ogi nose u sebi.

Međutim, reditelj ovu filmsku dramu ne prikazuje depresivno, naprotiv, ubacuje humoristične i pomalo bezbrižno dečje segmente, koji nam svima pomažu da lakše “svarimo” ono što svakodnevno doživljava desetogodišnji Ogi.

Ono što daje posebnu draž filmu jeste i stavljanje akcenta na druge likove u filmu i posledice koje oni nose kao teret, zbog Ogijevog deficita (naročito lik Ogijeve sestre).

U sve većoj borbi protiv vršnjačkog nasilja, ovo je film koji oplemenjuje, podstiče na promišljanje o različitosti, drugarstvu, prihvatanju i lepoti koja dolazi iznutra. Film koji treba da pogledaju  i roditelji i deca.

 

No Comments

Reply